Deklaracija o duhovnoj odgovornosti u porodici vere

Istorija Hrišćanske adventističke crkve puna je primera pojedinaca i institucija koje su bile, i još uvijek jesu, živi svedoci svoje vere. Zbog toga što su se iskreno predali Bogu i što cene Njegovu neograničenu ljubav, svi oni imaju isti cilj: preneti Radosnu vest drugima. Na to ih je podstakao jedan ključni biblijski tekst. Ovaj je tekst odgovoran za oduševljenje u srcima adventista. Nazivamo ga evanđeoskim nalogom koji je dao sam Gospod, a zapisan je u Mateju 28,19.20: „Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovijedio!“

Ovaj nalog samoga Gospoda jednostavan je, lijep i obavezujući. Upućen je svakom sledbeniku, svakom verniku, pastoru ili administratoru – Idite – učinite učenicima – krstite –učite. Ovo je pokretačko načelo delovanja Crkve i predstavlja merilo svake procene i uspeha. Odnosi se na sve, bez obzira na odgovornosti koje nose, bilo da su vernici ili zaposleni u Crkvi. Obuhvata sve nivoe crkvenog života, od mesne crkve do Generalne konferencije, škole i koledža, izdavačke kuće, zdravstvene ustanove i fabrike za proizvodnju zdrave hrane. Ovo obećanje je utkano i u krštenički zavet, u izjave o misiji, u ciljeve, smernice, statute i propise „da se svedoči o Njegovom spasenju“, „da se omogući propovedanje večnog jevanđelja“, „da se mnoštvu pruži hleb života“ i „da mu se pomogne u pripremi za Njegov skori povratak“. Četvorostruki nalog Idite – učinite učenicima – krstite – učite odjekuje svuda gde adventisti rade ili se sastaju.

Budući da je Crkva porasla u broju i složenosti, sve je više vernika, pastora i administratora postavljalo ozbiljna pitanja o odnosu Crkve prema evanđeoskom nalogu. Da li mašinerija Crkve samo izbacuje natprosečne proizvode i službe koje je teško razlikovati od sličnih u svetu? Ili Crkva nastoji da njezini osnovni proizvodi i službe otkrivaju svetu put večnom životu? Ništa ne treba biti isključeno od ovih pitanja, bilo da se radi o crkvenim bogosluženjima ili organizacijskim i institucijskim programima i proizvodima.

Došlo je vreme da Crkva kao celina postavlja i odgovara na teška pitanja o tome kako se ona odnosi prema vodećem načelu evanđeoskog naloga. Kako se ono može ostvariti u životu vernika, pastora i mesnih crkava? Kako mogu meriti svoj napredak u ispunjenju evanđeoskog naloga? Kako crkveni univerziteti, koledži i akademije, fabrike zdrave hrane, savremene zdravstvene ustanove, klinike, izdavačke kuće i medijski centri mogu razviti odgovornost utemeljenu na evanđeoskom nalogu?

Ovo zahteva otvoren i analitički pristup u određivanju gde se u odnosu na Gospodnji nalog nalazi Crkva. Nije dovoljno meriti uspeh svetovnim merilima; nije dovoljno dati im prioritet. Potpuna posvećenost Bogu prije svega uključuje potpuno prihvatanje hrišćanskih načela kako ih nalazimo u Bibliji i potkrijepljena Duhom proroštva. Mesne crkve, institucije, pojedini crkveni zaposleni i vernici mogu lako naći zadovoljstvo u postignutim ciljevima, prikupljenim sredstvima, dovršenim građevinama, izjednačenim proračunima, postignutoj ili obnovljenoj akreditaciji, a ipak ne izvršiti evanđeoski nalog. Prvi i stalni prioritet Crkve mora biti Gospodnji nalog: Idite, učinite učenicima, krstite, učite.

Premda se evanđeoski nalog ne menja, njegovo se ispunjenje prikazuje na različite načine. Pastor radi u drugačijem okruženju od nastavnika, lekara ili administratora neke institucije. Bez obzira na ličnu ili institucionalnu ulogu, svako je dužan izvršiti Božju zapovest. Među velikim blagoslovima koje donosi analiza njihove delotvornosti biće veće poverenje koje će se razviti kad svaki vernik, svaki pastor, svaki administrator i svaka crkvena institucija budu imali na umu ovaj prioritet i posvetili mu dužnu pažnju.

Božja porodica shvata da je svako lično odgovoran Bogu. Vernici su istovremeno pozvani da ispitaju sebe (vidi 2. Kor. 13,5). Postupak duhovne analize ima svoje mjesto u ličnom životu čoveka, jednako kao što ima mesta u životu organizacije.

Duhovna analiza, premda prikladna, takođe je vrlo delikatna jer ljudski rod vidi samo dio. Zemaljski okvir je uvijek ograničen na vidljivo i na kratko razdoblje što okružuje sadašnjost. Pa ipak se mnogo toga može dobiti pažljivom i promišljenom analizom ličnog života i života organizacije.

Moguće je utvrditi nekoliko načela koja nam mogu pomoći u takvoj analizi. Premda će svaki pokušaj biti nepotpun, navedena područja posebne analize ojačaće svest o Bogu i odgovornosti prema Njemu kao i o zadatku koja je sastavni dio hrišćaninove zajednice s Njim i posvećenosti Njemu. Popis ne obuhvata sva područja koja zaslužuju pažnju već su ovdje iznesena načela primjenljiva i na druge pojedince, organizacije i institucije.

Šta za svakog vernika znači „potpuna predaja i posvećenje Bogu“?

Svakom adventisti, bilo da je zaposlen u crkvi ili vernik, obećan je dar Svetoga Duha koji omogućuje duhovno napredovanje u Gospodnjoj milosti i snaži razvitak i upotrebu duhovnih darova u svedočenju i službi. Prisutnost Svetog Duha u životu vernika vidi se

* u očuvanju, gdje god je moguće, hrišćanskog doma u kojem se uče i primerom pokazuju Hristova merila i načela;

* u življenju koje se raduje sigurnosti spasenja, koje je podsticano Svetim Duhom na delotvorno lično svjedočenje drugima i koje u Hristu ostvaruje milostivi karakter u skladu Božjoj volji kako je otkrivena u Njegovoj Reči;

* u upotrebi duhovnih darova što ih je Bog svakome obećao;

* u posvećenju vremena, duhovnih darova i sredstava, s molitvom i sistematično, propovedanju jevanđelja, tako da lično i kao dio crkvene porodice postanemo Gospodnja so i svetlo širenjem Njegove ljubavi u porodičnom životu i služenju u društvu, uvek podsticani sećanjem na skori Gospodnji povratak i Njegov nalog da Njegovo jevanđelje propovedamo u domu i izvan njega, i

* u sudelovanju u planu jedinstvenog duhovnog rastenja i analize ličnog života s Bogom organizovanjem uzajamno odgovornih duhovnih partnera kojima je prvenstveni cilj molitvom pratiti jedan drugoga.

Šta za crkvenog pastora znači „potpuna predaja i posvećenje Bogu“?

Adventistički pastor, pozvan i opunomoćen Svetim Duhom, pokretan ljubavlju za duše, upućuje grešnike na Hrista kao Stvoritelja i Otkupitelja i uči ih kako da šire svoju veru i postanu delotvorni učenici. Pastor redovno deli uravnoteženu duhovnu hranu, sveže proizašlu iz kontakta s Bogom i Njegovom Rečju. Pastor pokazuje spasiteljsku milost i preobražavajuću snagu jevanđelja time što

* nastoji da njegova porodica bude uzor onoga što Gospod očekuje od braka i porodice;

* propoveda biblijski utemeljene, hristocentrične propovedi, kojima neguje vernike i podržava Crkvu u svetu te podučava temeljna verovanja uz osjećaj hitnosti koji proizlazi iz adventističkog razumevanja proročanstava;

* poziva sve da se pokore preobražavajućoj snazi Svetog Duha kako bi se jevanđelje vrednovalo prema životu vernika podsticanog verom;

* vodi mesnu crkvu na ozbiljan evanđeoski rad koji dovodi do povećanja broja vernika i osnivanja novih mesnih crkava, istovremeno snažno podržavajući rad mesne crkve i Crkve u svetu;

* vidi delotvornost u službi kad se Božja porodica brojčano množi i raste u duhovnim iskustvima i posvećenju, ubrzavajući Gospodnji povratak, i

* potvrđuje prioritet ličnog duhovnog rasta i delotvornosti misije redovnim sudelovanjem u analizi duhovnih rezultata.

(Divizija će pripremiti uzorak takve analize kako bi ga svaka unija i konferencija primenila, a koji će obuhvatiti samoanalizu kao i elemente koji se odnose na pastorovu odgovornost verništvu i Crkvi u svetu.)

Šta za mesnu crkvu znači „potpuna predaja i posvećenje Bogu“?

Mesna crkva deluje stvaralački i samokritički kao zajednica koja svedoči i brine, olakšavajući obavljivanje jevanđelja, lokalno, regionalno i globalno. Ona postoji u svetu kao „Hristovo telo“ i pokazuje istu brigu i pozitivno postupa prema onima koje dotiče, kao što je to činio Gospod tokom svoje zemaljske službe,

* pokazivanjem trajne sigurnosti u Hristovu spasiteljsku milost i prihvatanjem jasnih učenja Reči;

* razumevanjem i prihvatanjem svoje uloge kao dela pokreta vremena posletka, uz mesnu, regionalnu i globalnu odgovornost za širenje jevanđelja;

* razvijanjem planova za širenje Radosne vesti u svojoj sredini s ciljem da svi razumeju da Isus može promeniti njihov život i pripremiti ih za svoj skori dolazak kao i osnivanjem novih zajednica;

* brigom za život vernika i njihove porodice kako bi duhovno rasli i s pouzdanjem nastavili u zadatku i istinama izraženim preko Božje crkve ostatka;

* priznavanjem prednosti pripadanja Adventističkoj crkvi i odgovornosti prema adventističkoj porodici u svetu prikazanoj u Crkvenom priručniku, prihvatanjem i primenom širokih planova koji su usmereni na širenje jevanđelja u većim razmerama te sudelovanjem u organizacionom, finansijskom i predstavničkom sistemu namenjenom olakšanju globalnog objavljivanja jevanđelja;

* sudelovanjem u planu analiziranja koji verništvo upoznaje s njegovim snagama i slabostima, kao i napretkom koji je postiglo u svom zadatku da uči, krštava i čini ljude učenicima.

(Ovaj plan će inače biti program samoanalize što ga godišnje vrši sve verništvo na okupu; ali s vremena na vreme treba obuhvatiti i analizu sudelovanja mesne crkve u široj organizaciji i odgovornosti prema njoj. Svaka divizija će, u zajednici sa unijama i oblastima/misijama, podsticati razvijanje postupka analize koji će se vršiti na njezinom području.)

Šta za osnovne i srednje škole znači „potpuna predaja i posvećenje Bogu“?

Adventistička osnovna i srednja škola stvara atmosferu u kojoj je učenicima omogućen duhovni, mentalni, fizički i društveni razvoj i uliva poverenje u važnost, ulogu, vest i zadatak Crkve. Škole osiguravaju kvalitet adventističkog obrazovanja:

* razvijanjem opširnog duhovnog glavnog nacrta i nastavnog programa za sve koji, osim uspeha u školovanju, podržavaju adventistički pogled na svet i sa sticanjem znanja povezuju veru;

* zapošljavanjem posvećenih, kompetentnih stručnih adventističkih nastavnika, aktivno uključenih u svojoj mesnoj crkvi, koji veru povezuju sa sticanjem znanja dok svoje učenike izgrađuju da budu dobri vernici u crkvi i dobri građani u društvu;

* saradnjom s roditeljima i mesnom crkvom kako bi svaki učenik bio upoznat s Hristovim zahtevima i dobio priliku da se za Njega odluči i pristupi krštenju;

* prenošenjem učenicima razumevanja biblijske uloge Božjeg naroda u poslednje vreme i kako oni mogu sudelovati u ostvarenju zadatka Crkve;

* uključivanjem osoblja i učenika u evanđeoske planove na načine koji su prilagođeni uzrastu učenika kao i planiranjem prilika za svjedočenje;

* sistematskim sudelovanjem u postupku analiziranja duhovnog stanja, potaknutim od strane divizije, a provedenim od strane unije i konferencije, kako bi se podneli godišnji izvještaji upravnom odboru škole i ostalim osnivačima.

Šta za koledže i univerzitete znači „potpuna predaja i posvećenje Bogu“?

Adventistički koledži i univerziteti pružaju akademski zdravo diplomsko i postdiplomsko obrazovanje adventistima i studentima u blizini ustanove koji žele iskoristiti priliku za studiranje u adventističkom okruženju

* razvijanjem glavnog duhovnog plana koji je predložilo nastavno osoblje a potvrdio upravni odbor, koji navodi duhovne istine i vrednosti, kognitivne i relacijske, što ih je ustanova dužna objaviti studentima i široko prikazati mogućnosti kroz koje ove vrednosti mogu biti iznošene tokom određenog razdoblja u životu na kampusu;

* očuvanjem sredine na celom kampusu kako bi se osigurale prilike za akademsku nastavu i evanđeoske susrete koji će dati sudente koje će i Crkva i društvo ceniti po vrsnosti akademskog i duhovnog u njihovom životu, ljude i žene koji će biti uravnoteženi duhovno, mentalno, fizički i društveno; ljude i žene koji ljube svog Gospoda, koji u svom svakodnevnom životu visoko uzdižu Njegova načela, koji će pomoći u izgradnji jakih, naprednih mesnih crkava i koji će biti so i svetlo u svojoj društvenoj sredini kao laici i kao ljudi zaposleni u crkvi;

* nedvosmislenom potvrdom verovanja, prakse i pogleda Crkve u učionicama i u životu na kampusu, širenjem radosti jevanđelja, pokazivanjem poverenja u božanski uspostavljenu ulogu adventnog pokreta i njegovog stalnog značenja u Božjem planu za ove posljednje dane, ponudom aktivnosti za nastavno i ostalo osoblje i studente da sudeluju u evanđeoskom svedočenju i hrišćanskoj službi te podsticanjem nastavnog i drugog osoblja na dosledan život koji će se vidjeti u brižnom, saosjećajnim odnosima prema studentima;

* zapošljavanjem posvećenih, kompetentnih stručnih adventističkih nastavnika, aktivno uključenih u svojoj mesnoj crkvi, koji veru povezuju sa sticanjem znanja dok svoje studente izgrađuju da budu produktivni članovi društva i Gospodnje crkve, a koji kontaktiraju s roditeljima i drugim osnivačima da bi razumeli i ispunili svoja visoka akademska i duhovna očekivanja za obrazovne programe koji služe mladima;

* analiziranjem postignutih ciljeva, kako ih je u glavnom duhovnom planu predložilo nastavno osoblje, a odobrio nadzorni odbor, prema programu analize načinjenim s dovoljnim specifikacijama da se analizira svaki element života na kampusu, da vodi administraciju škole u preduzimanju pozitivnih i korektivnih mera i da služi kao osnova za godišnje izvještaje o duhovnom zdravlju ustanove upravnom odboru i drugim osnivačima;

* podnošenjem predloženog osnovnog duhovnog nacrta i programa analize međunarodnom panelu visoko obrazovanih edukatora, imenovanih od strane Generalne konferencije, koji će odboru koledža/univerziteta dati pismenu ocenu duhovnog nacrta i programa analize i ocenjivanja.

Šta za bolnice i zdravstvene ustanove znači „potpuna predaja i posvećenje Bogu“?

Adventistička bolnica i zdravstvena ustanova pruža najkvalitetniju zdravstvenu negu cele osobe u društvenoj zajednici kojoj služi na osnovi opšteg plana duhovne analize, a koji obuhvata:

* stvaranje dobro isplanirane, pozitivne atmosfere, usmerene na Gospodnju isceljujuću prisutnost;

* razvoj stručnog, misionski orijentisanog i milosrdnog osoblja koje iskreno služi pacijentima na osnovi svoje hrišćanske vere i jasnih adventističkih verovanja;

* nastojanje da svi koji su izloženi uticaju ustanove budu svesni da je zdravstvena ustanova povezana s Adventističkom crkvom, zahvaljujući orijentisanosti osoblja i programa za svjedočenje u društvenoj zajednici koji pozitivno prikazuju bolnicu i Crkvu onima kojima služi;

* pažljivo podsticanje na postavljanje duhovnih pitanja i sistematsko odgovaranje na njih;

* dodelom finansijskih sredstava i osoblja, koliko je moguće, mesnim, regionalnim i globalnim akcijama zadobijanja duša, obrazovanja i/ili zdravstvene nege Crkve;

* pokazivanje odgovornosti prema ostvarenju zadatka, sudelovanjem, bar trogodišnje, u širokoj analizi koju organizuje, planira i nadgleda nadležni izvršni odbor divizije kako bi procenio napredak u postizanju specifičnog, merljivog rezultata zadatka.

Šta za ustanove javne komunikacije: izdavačke kuće, medijske centre, adventističke knjižare i radio stanice znači „potpuna predaja i posvećenje Bogu“?

Adventistička ustanova javne komunikacije osigurava kvalitetnu proizvodnju koja jača misiju Crkve i posvećenost svojih članova ostvarenju zadatka

* podsticanjem inicijativom i distribucijom samo onoga što pridonosi propovedanju jevanđelja i nezi vernika u okviru vesti za poslednje vrime;

* planiranjem ili podupiranjem evanđeoskih aktivnosti koje mogu dovesti do ličnog kontakta i uključiti mesnu crkvu, kad god je to moguće;

* upotrebom tehnike i medija uz vođenje računa o raspoloživim sredstvima tako da se što bolje iskoriste za ostvarenje zadatka Crkve;

* koordiniranjem inicijativa s drugim crkvenim telima da se osigura sudelovanje i podrška odgovarajućim programima i projektima;

* osiguranjem osoblja koje bi, ako je moguće ili prikladno, pomagalo pastorima i mesnim crkvama u radu s onima koji su nakon evangelizacije pokazali zanimanje te organizovanjem informativnog sistema za razvoj ili modifikovanje proizvoda;

* pod rukovodstvom upravnih tela osnivanjem sistema za povremeni pregled materijala i programa, kako za vernike tako i za javnost, i tako menadžmentu i upravnim telima osigurati analizu o delotvornosti u podsticanju misionskih ciljeva, uz nastojanje da se poštuju adventistička verovanja i praksa, i pripremi izvještaj za svaki redovni sastanak osnivača i godišnjeg zasedanja upravnog odbora.

Šta za fabrike zdrave hrane znači „potpuna predaja i posvećenje Bogu“?

Adventističke fabrike zdrave hrane proizvode artikle koji pridonose zdravlju i osiguravaju sredstva kojima se pomaže širenje jevanđelja u ove posljednje dane

* proizvodnjom i prodajom samo onih proizvoda koji su u skladu s božanskim načelima o ishrani i zdravlju;

* školovanjem osoblja koje će javnost uputiti u zdrav način života i pomoći Crkvi u poboljšanju zdravlja među vernicima;

* proizvodnjom jeftinije vegetarijanske hrane za zemlje u razvoju;

* primenom programa pomoću kojeg ljudi mogu upoznati vesti o zdravlju i dobiti obaveštenja o Crkvi;

* novčanim podupiranjem zadatka Crkve kako je uređeno od strane izvršnog odbora divizije;

* povremenom analizom delotvornosti rada, vraćanja uloženog i doprinosa zadatku Crkve, koju vrši upravni odbor prema zaključku izvršnog odbora divizije, a u sporazumu s Udruženjem proizvođača zdrave hrane.

Šta za oblast/misiju ili uniju znači „potpuna predaja i posvećenje Bogu“?

Konferencija/misija ili unija Adventističke crkve, s vođstvom koje neguje ličnu zajednicu s Isusom i pokorava se vođenju Svetog Duha, podstiče vernike, pastore, nastavnike i sve druge zaposlenike u crkvi da svojim bližnjima i društvu iznesu spasonosnu istinu za poslednje dane; nadzire i pospešuje svoje planove, inicijative i finansijska sredstva kako bi prvo mesto imala stalna služba zadobijanju i njegovanja duša

* utvrđivanjem i promovisanjem duhovnih ciljeva, evanđeoskih i đakonskih, konferencije/misije ili unije pomoću planiranja i finansiranja u koju je uključeno zajedničko delovanje verništva i organizacija;

* ličnim primerom vođstva pokazati da Crkva bez kolebanja nastavlja vršiti svoj božanski određeni zadatak svedočenja ovom umirućem i bednom svetu;

* obrazovanjem i podržavanjem pastora, vernika i mesnih crkava da bi mogli napredovati kao učenici i naći načine za ispunjenje evanđeoskog naloga;

* administrativnim upravljanjem u institucijama pod svojom upravom kako bi zadatak Crkve ostao u prvom planu kao i razvijanjem i ostvarenjem inicijativa u osnivanju novih crkava u društvenim zajednicama i područjima gde je to potrebno;

* vodeći računa da novčana sredstva za mesne, nacionalne i globalne evangelizacije budu izjednačena sa sredstvima namenjenim nezi vernika i da jedno i drugo uživa najviši prioritet;

* sarađujući s divizijom u razvijanju i primeni analize koju može vršiti odbor imenovan od strane Generalne konferencije, a pomoću koje vernici, pastori, mesne crkve, institucije i konferencije/misije ili unije same mogu oceniti svoju posvećenost i delotvornost u ostvarenju evanđeoskog naloga, a o zaključcima izvestiti svoje osnivače.

Šta za Generalnu konferenciju/divizije znači „potpuna predaja i posvećenje Bogu“?

Generalna konferencija i divizije, s vođstvom koje neguje ličnu zajednicu s Isusom i pokorava se vođenju Svetog Duha, osigurava globalno usmerenje duhovnog života i zadatka Crkve razvijanjem planova i propisa, stvaranjem podsticaja i programa te dodelom finansijskih sredstava i radnika tako da ukaže na hitnost u dovršenju zadatka Crkve i pokornost zapovesti: Idite – učinite učenicima – krstite – učite

* na godišnjim i proletnim zasedanjima izvršnih odbora Generalne konferencije i divizija davanjem prednosti negovanju duhovnog života Crkve koja raste, s jasnim zadatkom objavljivanja večnog jevanđelja celome svetu u okviru posljednjeg vremena vezanog za poruke trojice anđela;

* imenovanjem malih odbora s međunarodnim predstavnicima kojima je zadatak da izvrše analizu i donesu preporuke odgovarajućim upravnim ili izvršnim odborima u vezi s programom analiziranja;

* nastojanjem da administracije i upravni odbori institucija i organizacija pod njihovim vođstvom prihvate postupke za ispitivanje duhovne odgovornosti koji će pokazati koliko su posvećeni zadatku Crkve u ove posljednje dane i koliko su delotvorni u njegovom ostvarivanju;

* zahtevom da ograničene inicijative i aktivnosti, premda pohvalne, u stvari moraju biti podložne širim, koordiniranim misionskim ciljevima Crkve i upravljanjem raspodele novčanih sredstava tako da prvo mesto uživa objavljivanje jevanđelja celom svetu;

* nastojanjem da zadatak Crkve bude jasno shvaćen i ostvaren primenom postupka analiziranja napretka u ostvarenju misionskih ciljeva u koje spada nega vernika i evanđeoski rad;

* razvijanjem glavnog duhovnog nacrta i programa analiziranja koje nadzire odbor koji je Izvršni odbor Generalne konferencije imenovao na svakom nivou s ciljem ocene delotvornosti Generalne konferencije/divizije u odnosu na zadatak Crkve kao i pomaganjem na svim nivoima crkvene organizacije i institucija da ocene delotvornost svojih glavnim duhovnih planova i programa analiziranja. Duhovni nalog je zapravo jednostavan: Idite – učinite učenicima – krstite – učite. Odgovorni adventistički vernici i svi zaposleni u crkvi moraju imati na umu da će za ovo načelo svako biti odgovoran pred Bogom. Jednog dana, na velikom sudu, Gospod će pitati: „Što ste učinili, oslanjajući se na moju milost, s darovima, sposobnostima i prilikama koje sam vam pružio?“

Kao što je to učinio prije dve hiljade godina, Gospod danas zapoveda svojoj Crkvi: „Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Idite – učinite učenicima – krstite – učite. Ostvarenje ovog zadatka zahteva potpunu predaju Bogu, a to je još uvek jedina prava mera uspeha.

 

Ovaj je dokument raspravio i prihvatio Administrativni odbor Generalne konferencije Hrišćanske adventističke crkve na godišnjem zasedanju u San Hoseu, u Kostariki, održanom od 1. do 10. oktobra 1996. godine.